Prolazeći 
jedno pored drugog,
sretnemo se 
kadikad -
u nekom pogledu
punom čežnje
koja veže.

Zastanemo
jedno uz drugo 
kadikad -
na mostu susreta
gdje samo na tren
spoje se dva svijeta.

A onda ko u snu,
raspolovi se most
rastavi nas opet rijeka 
i nestade ta iluzija neka -

Na obali se svaki 
svojoj nađe
između nas jaz
koji kaže:
"
Ne postojimo ipak mi -
na jednoj strani 
stojim ja,
na drugoj strani
 - ti."