i pčela koja nad njim lijeće.
Ponekad znaš bit razlistano drveće
i sunce što zrakama se kreće.

Ti si nebo plavo duše,
moje ruke udovi su čežnje.
Sasvim čudno, zvuči nemoguće
sve što biva za Tebe me veže.

I dok svoje tijelo gubim
stapajuć se 
sa svijetom oko sebe,
moja duša postaje sve veća,
najvećega 
pronalazeći Tebe.

I gdje god traga, kuda god se gubi
prostranstvima nepreglednim 
kada luta,

uvijek istu Istinu nađe
Tebe, Bože, pokraj svoga puta.

Svuda gdje sam 
i gdje htjedoh biti -
ispod,
iznad, 
i iznutra 

si i TI.