Neću više šetati 
ulicama prošlosti
i u izlozima gledati 
što je bilo preskupo
sebe osuđivati
da je bilo preglupo
platiti više 
nego što vrijedi
jer brzo sve blijedi
ulozi rastu
stvarajuć
od srca
krastu


Posljednji put se okrećem
unazad i kažem:

Opraštam, zaboravljam
jer shvaćam
svi smo centri svoga 
svemira 
i uzroci svog 
nemira

I kažem:

Hvala što ste me voljeli
kako ste znali,
il kako god da zvali
to što uzeli ste, što ste dali

Hvala što ste me povrijedili
jer time ste zavrijedili
biti očiju otvarači
puta mog do sebe 
pokazivači

I kažem:
Zbogom!
I u današnjicu 
zakoraknem

Ljepotom
život mi se smiješi
Čovjek sam pa griješim

Čovjek sam pa učim
da se suočim
i pustim
što pustilo je mene

Kada nađoh, znadem
da u vama tražila sam
samo
samu
Sebe