dok more udara o stijene,
voljela sam druge 
drugi su voljeli mene

Koračli smo ti i ja
zajedno tiho, dugo,
a u djeliću sekunde
izgubismo jedno drugo
Kako koračati s tugom?

Kako se nositi s boli
kad u djeliću sekunde
nestane onaj kog voliš?

Da stisneš svu bol
u snježnu grudu
i strpaš je 
na dno duše

da ne vidi je nitko
al' zato sni te guše

I svaki je osmijeh kiseo,
i svaki je skok u prazno
nikad baš sasvim veseo,

a sretan ni pod razno

Kako kad nekog gubiš
nitko pričat ne želi,
zdrav si, a lagano ludiš,
trese se svemir cijeli

Jučer je bio tu
danas ga više nema
u društvu njegovom jučer
danas u pratnj sjena

Spoznaješ dan za danom -
sve prolazi, sve se mijenja
Živiš sa svojom ranom
na putu do prosvjetljenja

Zagrliš samog sebe,
vidajuć si rane,
sve teče, sve se mijenja,
novi dan zamjenjuje
stare dane

Zastaneš nasred svoga
životnoga puta -
Prigrliš svoju bol,
spreman si za sutra

Ostavljam otisak svog
stopala u pijesku
dok more udara o stijene
svega će biti sutra

- Hoće li biti mene?