iz daljine
kao da si tik
do mene

A ipak svatko
od nas hoda 
s okovima 
svoje sjene

S velom svoje mrene
gledajući ovaj svijet
krešući si 
strahovima
krila 
koja žude let

Zar, brate,
mora tako biti
da svi u svome
bijegu skriti
glumimo
uloge života

Oko nas 
dok mre 
običnosti
zajedništva
sva ljepota

Zar je tako teško
otkrirt
što je javno tajno

da ponekad
prašnjavi smo
i da nije uvijek
baš sve 
našminkano
sjajno

Evo i ja hodam putem
dok noge su mi
sapete od 
svoje sjene

Pomozi, brate,
da stazu vidim

Budi svjetlo moje zjene