Ko bježi od svoje boli
bol će ga nespremnog naći
Pametan budi i hrabar
sam u svoju bol zaći

Zaronih 
u svoga bića nutrinu
u neistraženu 
dubinu

da sretnem se
sa svojom ranom
Vidim te – 
nasmiješen hodaš
djetinjim mojim danom

Za ruku me nježno vodiš
Čvrsto s tobom koračam
U dubini svoje boli
tebi se, tata, vraćam

Bodriš me toplim glasom
jačinom  
što lomi stijene
neprikosnoveno
i vječno

Vjeruješ u mene

Boli me što te nema
al' od boli ja bježat neću
težinom se čovjek jača
bol moja tebi me vraća

Tko od boli bježi,
ne zna ni za sreću

Izranjam iz dubine nutrine
povezana s tobom
i svim na svijetu

Ojačana bolju,

slobodnija bit ću u letu