Ko bježi od svoje boli
bol će ga nespremnog naći
Pametan budi i hrabar
sam u svoju bol zaći
Zaronih
u svoga bića nutrinu
u neistraženu
dubinu
da sretnem se
sa svojom ranom
Vidim te –
nasmiješen hodaš
djetinjim mojim danom
Za ruku me nježno vodiš
Čvrsto s tobom koračam
U dubini svoje boli
tebi se, tata, vraćam
Bodriš me toplim glasom
jačinom
što lomi stijene
neprikosnoveno
i vječno
Vjeruješ u mene
Boli me što te nema
al' od boli ja bježat neću
težinom se čovjek jača
bol moja tebi me vraća
Tko od boli bježi,
ne zna ni za sreću
Izranjam iz dubine nutrine
povezana s tobom
i svim na svijetu
Ojačana bolju,
slobodnija bit ću u letu
Stope u pijesku 