Stope u pijesku

koji sa mnom lutahu prostranstvima 
nepregledne mladosti
za dana svijetlog tražeći
mrvu ljudske radosti
Onda kada s Petrom Panom
tragasmo
za naše sutrašnjice
smislenijim danom
O, kako ste se urezali
u koru mog srčanoga drva
onda kad bijah u poretku 
značenja svijeta sebi prva
Dok još sam krojila odijela
svoga sutra
od sumraka postola 
do kravate jutra
Svim prijateljima mojim -
i onima što dođoše poslije
buđenja u stvarnosnoj javi,
a koji bjehu jednako pravi,
onima koji grcahu u plaču
što umrli su ideali
Jer postade nam 
s vremenom bitno 
pojesti štogod,
posao naći,
živjeti sitno.
Preživjeti -
a opet, a opet,
ne umrijeti iznutra 
nego živjeti

Svim prijateljima mojim
od nekad i sada
reći želim hvala
jer zbog njih duhom
velika narastoh
premda pod nebom
još uvijek sam mala
I onima koji uz mene su bili
i onima koji uz mene još jesu
velim

do Neba put
bez trnja vam želim